Kako sam se nadala... dobro je.
"Prijatelji se ponekad i vracaju kad odu,zar ne?"sam vas pitala jednom prilikom.Slozili smo se da da,ali nikad nije isto... Srela sam svog najvernnijeg prijatelja.Cuj najvernijeg?!Da je to bio jos bi bio tu...no,dobro.Sve mu je oprosteno vremenom...zivot je mnogo ozbiljna institucija za mangupisanje i glupiranje.Ipak sam uplovila u nekakvu ozbiljniju fazu zivota...pa mu oprastam razocarenje ono strashno koje mi je priredio pre dve godine...a i proslo je dve godine.Sad imam i dete.Ja zelim da moje dete zna koliko mi je znacio moj najbolji drug,brat.I da je to bilo najcistije prijateljstvo na svetu.I da zelim da ona ima takva poznanstva.I da zna da ceni.I da uvek bude pametna i korak ispred i da ne dozvoli da se desi da se zaljubi i zbog ljubavi da zapostavi prijatelja,ali da bude spremna da ga se malo i odrekne,na neko vreme,jer kada se prijatelj zaljubi,moze se desiti da izgubi glavu na neko vreme...pa da zapostavi ovog drugog,kao sto se meni desilo sa mojim najboljim drugom.I ovo i ono i ovo i ono...ma svasta cu da je naucim :D Ali kako sam se nadala...dobro je.Sad vidim da je on ipak tu negde....uvek je i bio tu,samo....eto.Trebalo je vremena da shvati.Nauci.Priseti se.Jupi!!!Docice.:D jednom :D