Ako bilo kad osetis da mrtve stvari koje drzis odjednom menjaju boju i pocinju da disu, moras ih sam zavrsiti; niko ne moze da te zameni.
Jer, niko izvan tebe nema tu britku preciznost sto izdvaja iz prolaznog oklop od zelenog vetra, u kojem neotporno i pihtijasto podrhtava meko i vlazno klatno tvoje uobrazilje.
Svako moze da postavi tvoj osecajni skelet i oko njega ovije tvoje najdivnije namere i utisne u koru nemire tvoga uma ľ kao bore.
Ali, to je jos uvek tebi dalek i neprirodan nacin kroŠenja vecnosti. Niko na svetu nije ti, i zato niko ne moze ni zavrsiti tvoje delo.
Nikog nemoj da pitas sta znaci neko delo. Otkud on zna, kad nije: delo?
Uzmi u ruke materijal i na sebi to proveri.
Nikog nemoj da pitas sta znaci neka izlozba. Izlozba nije ono sto ti je pokazano. Ti se pokazujes njoj.
Duznost je izlozbe da te vidi. Stani pred delo i zahtevaj da ti objasni sta ti znacis.
Ako vec odlucis da gledas, svaki put istu stvar vidi sasvim drukcije. Ista je linija drugi put ľ nova linija.
Ne veruj onima koji ti uporno tvrde da imas samo jedno culo vida. Koliko tvojih ociju nikada nije progledalo? Koliko tvojih ociju, dok obuhvata ovo, vidi i nesto ono, cega uopste nisi svestan? Koliko tvojih ociju nikada nece saznati da su bile i ľ oci?
Ako se usudis da stvaras, moras imati dokaza da istu stvar jos jednom dotices prvi put.
poslala sam ti ovu pesmu i rekla sasvim dovoljno:
"ti ovu pesmu mozda i ne razumes ali ja u njoj vidim tebe (i tvoje ruke).Ja sam od onih ljudi koji znaju da cene,a tesko onom ko mi ruznu rec o tebi kaze,Ja i dalje volim tebe istog kao sto si oduvek bio iako si se prema meni promenio na najgori moguci nacin.Mene sutra s tobom mozda nece videti,ali ce videti tebe,jer si ti sam za sebe,dovoljno vredan i bez mene. "