"Sa mnom se moze"

Published on 19:36, 04/28,2010

Jedan veliki covek koga beskrajno volim napisao je da je razmisljanje najtezi nacin umiranja...Mika Antic,uz kog sam odrastala.Ja i dalje previse razmisljam...zato manje "zivim"....a ovo je jedna od mojih omiljenih pesama gde se pronalazim.

Sa mnom se može

Da li sam svuda gde su mi tragovi,
ko zna s čim sam se spajao,
a nisam ni takao?

Možda sam boravio i u svom životu,
možda postoje izvesni znaci,
ali kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.

Valjda sam jedini svedok koji sumnja u sebe,
sve češće mi se čini
da nisam nikakav oblik,
vec da slobodno jedrim kroz sopstveno
pijanstvo, prepušten sunčevom vetru,
odlivam se i dolivam.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.

Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće,
ponekad izmislim sadašnjost
da imam gde da prenoćim.
Isuviše sam video da bih smeo da tvrdim,
mnogo sam saznao da bih imao i jedan dokaz.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.

Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, ja se ne završavam.



Razocarenje.

Published on 23:21, 04/27,2010

Na ivici besa,koji preti da u meni izazove momenat onog nekada davno pomenutog "pucanja",krecem da vidim sta je od nas ostalo. Resena da ipak iskuliram,neka prodje ovaj dan,kakav god bio,sutra je novi,mozda malo razumniji,shvatam.

Ne mogu da shvatim samo,reci koje izgovaras,kako se ti raspadas,a ja tu nesto kao ne razumem... jos ces reci i da sam nezahvalna... i ko zna cime ces me jos nazvati u sebi...ne mogu da shvatim zasto tako mislis. Sutra,kada film moj pukne,kada odem,kada me ne bude vise bilo...da li ces onda shvatiti ili ces i tada svaliti krivicu na mene...

Trudila se...trudila...ti si me gazio i gazio...svesno ili nesvesno,to vise nije ni vazno. Ja sam slomljena,poslednja,na listi cekanja zaboravljena...tek ponekad proradi u tebi nesto,pa me malo priblizis sebi, a meni i to  malo bude dovoljno.Pa opet budem srecna.

Sad vise nije isto,malo volje koje sam imala,nestaje,gledam u tebe i iako zelim da se ponizim,da popustim,da opet precutim,ne mogu...razocarana sam.


26.april...

Published on 23:10, 04/26,2010

Uvek se sve vrtelo oko nas,a nikad se nismo sreli...Jednostavno smo se mimoilazili.Valjda i ta sudbina ceka pravi trenutak...

Ali znam da se veoma dobro secas dana kada si me upoznao...

Rekao si da su ti kolena zaklecala,da si se zaljubio u moje ochi...I da je od tog prvog dana kada si me video to bila sudbina...

Pa,prodje 2 godine,a mi se jos uvek drzimo zajedno.I ono "neshto" nas i dalje chuva...

Da li si i mogao tada,predpostaviti...da cu te bas ja ovako voleti,da cu biti samo tvoja,da cu ceo svoj buduci zivot posvetiti tebi i da ces sa mnom imati porodicu...svoju porodicu.

Volela bih da i ovo malo stvorenje ima oci kao ja,pa da se opet zaljubis,prvog dana kada je ugledash...


nedostatak kiseonika

Published on 12:05, 04/25,2010

Briga me za mene,mogla sam i da umrem...ali zivot koji nosim sa sobom je zivotinjska potreba da zivim!!!Smisao.Volja. I puno hrabrosti.Moja odgovornost.

Htela sam juce da necim usrecim moj smisao,da nam olaksam pocetak,kad dodje.Nisam stigla.

Toliko sam se jako nervirala.Ostala bez kiseonika.Ugrozila svoja dva zivota.

NEODGOVORNOST. Nisam to smela da dozvolim.

 


meni trebas samo ti...

Published on 23:03, 04/23,2010

 


poslednja

Published on 22:26, 04/23,2010

DA.JA!!! Koja najmanje to zasluzujem...na tvom spisku poslednja........

Ceo dan a ni jedan minut za mene da mi samo javis...

Ceo dan,radni dan,onaj od dana kada ne stize ni da se jede,a kamoli nesto drugo,ali dan kakav dobro znam i s kakvim sam bila cesto puta suocavana!ZNAM da je postojao momenat sedenja u prepodnevnim satima i ZNAM da i da nije,minut se nalazio za svakakve gluposti.A jedna poruka,MENI,mogla se napisati,znas da bih bila mirnija i znas koliko mrzim kada mi ne odgovoris na pitanje.Jos ovako nebulozno.

Mrzim kada osetim ovo.Da je sve vaznije.Da su svi vazniji.Mrzim jer te znam,jer sve znam........a dozvolim da se ovako osecam.

JA.Najodgovornija za ljubav koju nisi mogao ni zamisliti da postoji u coveku.Ono sto ja osecam prema tebi.I DALJE!!!

Jeb*ni zivot moj!


ono sto nisam rekla

Published on 16:42, 04/22,2010

Vratimo se nakratko na post od pre par dana...napisan na engleskom.Napisan od strane mene,iste te mene koja se toliko uplasila da to izgovori na glas.Verovatno sam zato pisala na engleskom,zvuci drugacije,ne toliko....pa ne mogu ni da kazem pateticno,jer je tako iskreno...

Sta se u stvari desilo...?Rekla sam sve sto sam osetila.Sve sto bih ti rekla na ovom nasem jeziku na glas...Sve sto nisam rekla,nadajuci se da znas...da osecas.Plasila sam se da izgovorim i prenela to nekim drugim jezikom na ekran,dok mi je kroz glavu proslo to da ces jednog dana sedeti i citati...i smejati se...i cuditi se....i secati se....i onda shvatiti koliko te volim.Ili ces me napasti oklagijom sto je to procitao neko....dok ne shvatis da sam ja ponosna na nas,na to malo necega sto nas drzi zajedno i da me je manje strah da to podelim sa celim svetom nego da ti to i kazem.Jedino ostaje pitanje da li cemo tada biti zajedno...ili ne.Svakako ostaje kao podsetnik na nesto najlepse sto smo imali(ili imamo).

Sad...moje pitanje je bilo jel imamo i dalje to nesto?E upravo u  tom postu na engleskom opisala sam nesto sto sam dozivela posle dosta vremena,citiracu samu sebe:"jedan od onih UHVACENIH TRENUTAKA,sacuvanih za neki tamo tezi period..."-(eto,znala sam da ce doci taj period i znala sam da se nece izgubiti taj trenutak)Smile i setila se naseg pocetka.Naseg "ne smem da se zaljubim u tebe"trenutka.Tako da je odgovor na moje pitanje...s moje strane,DA.To nesto postoji,to nesto sto nas vezuje,to nesto sto nije dozvolilo da pored svega ti i ja ne budemo vise ti i ja.... i srecna sam zbog toga.

 

 

 


Vecito dete.

Published on 16:39, 04/21,2010

Citam svoj blog i razmisljam koliko sam dete....jedno veliko veliko dete....a koliko sam samo odrasla... ne znam jel to dobro sada.Ranije sam smatrala da je to dobro uvek,ma koliko matori bili....Smile

I klela sam se u to da cu uvek ostati dete....u telu coveka.Zene.Babe...Smile

Tek sad vidim koliko to i jesam.Smile


Oci moje tuzne...

Published on 12:37, 04/18,2010

Desavalo se da sam toliko jako verovala u nas da mi je sreca izlazila na nos...najsladji osecaj kad se podmuklo nasmejem samoj sebi u svemu tome.Samo spustim pogled i razvucem blagi osmeh... a on nista ne kapira,uvek me pita sta je... :) kako sam volela te trenutke... iako ih sad ne dozivljavam tako cesto,volim ih i sad,uvek mi izmame osmeh,onaj blagi,oci mi budu srecne...

Uhvatim sebe tako ovih dana.Uhvatim taj osmeh...onaj blagi.A ovog puta oci mi zasuze.Jos uvek se ponekad zapitam zasto sam toliko puta gubila veru u nas...zasto sam jos tako nesigurna i nepoverljiva...zasto kad pomislim da je sad bolje,zaplacem...jer se bojim,otici ce.

Jer je "odlazilo".Kada je najvise trebalo.Kada smo trebali biti jedno.Mi smo sagradili zid izmedju nas.Zid koji me je slomio.Jer sam toliko pokusavala da srusim.

I dok se sve sad "rusi i gradi"(cak i bukvalno)izmedju nas,oko nas,u nama,pitam se hoce li ostati ili otici onaj blagi ponosni osmeh koji cuvam za trenutak kada zelim da mi se oci smeju,da me on pogleda i pita sta je... i da kao i uvek kazem "ma nista"...ili "setila sam se neceg..." a da u sebi znam da i dalje verujem u nas.

Znam da drugi ne bi opstali.Ne znam sta nas je zadrzalo zajedno.Rekao mi je sudbina...kroz sta smo sve prosli,a ostali zajedno...

Zato i dalje verujem.Ali se uzasno bojim.Otici ce.Nikada sasvim.Ali uvek dovoljno da za sobom ostavi razocarenje,spusten pogled rasplakane devojke koja i dalje veruje...


Moja glupost.

Published on 01:22, 04/14,2010

Samo me zanima da li neko ume da se mazi kao ja...i da se nasloni kao ja..i da se ushunja na kvarnjaka kao ja...i uvuce kao ja...u cebe,zagrljaj,pod kozu...

Ako ti taj neko zvuci poznato,ako imas odgovor na ovo...ja onda...idem.Samo...idem...

Samo onda istinski volimo,kada smo spremni da se zarad te osobe odreknemo iste te ljubavi koju osecamo upravo prema njoj!

Ah koja konfuzija... Ispiranje pameti...Umetnost izrazavanja,tj neizrazavanja...NE!razumevanja...kako iko i da razume?????????????

I dok sam pisala prvu recenicu ovog posta,u sebi sam se molila da ne postoji taj "neko",da nije tako kako ponekad pomislim...kako se ocajnicki nadam da me nikad nisi poredio...ali nikad ni necu znati...ni ne zelim...mozda i zelim...

Izvinjavam se za gluposti koje sam upravo napisala.I pet minuta necijeg vremena poslatog u nepovrat...


"Ima tako časova u čovekovom životu koji vazda ostaju u sećanju, kojima vreme - ubica svojim lukavim načinima ne može baš ništa. Zasipa ih peskom svakidašnjih događaja, rasteže do pucanja niti koje nas sa njom povezuju, a uspomena ne haje, čak bogatija i svežija vremenom postaje."

Published on 20:18, 04/10,2010

What happened few days ago?! He held me so nicely,so committed to,so dedicated. I did not recognize you.I was so shaken.trying not to cry. You kissed me like that night when we became...how to say...couple,i guess. It was perfect for that moment. I was scared. I was selfish when I told you that you were so cold when you kissed me...i'm sorry. just...do not trust your feelings!I'm afraid that is temporary.That you are doing it just for me,to feel better.Actually, I didn't wonder how you feel in that moment, but I assigned a label=cold! I do not know what was in your head.But me...i was remmembering summer 2008.while I was shaken, and felt great. Thank you.you always find a way...


ne

Published on 16:45, 03/28,2010

NE ja nisam zivela u iluziji.zivela sam svoj san.onda me je neko probudio i od tad pokusavm da se vratim da zaspim i da nastavim svoj san,svoju bajku...e od tad zivim u iluziji. JA-kojoj je toliko trebalo da naucim da zivot nije savrsen da ljudi nisu tako dobri.Taman sam naucila i eto sta mi se desilo.:) Koliko su mi puta rekli "previse si dobra,to ce te ubiti"a ja se samo nasmejem,odmahnem rukom i kazem "ma daj,niko nije previse dobar,to ne postoji,nisam ni ja..." ili "neko to sve vidi.." NE ja nisam zelela ovakav zivot SADA,OVAKO...imala sam ambicije.Imala sam svoje ruke,svoju pametnu glavicu,svoje sposobnosti. NE "nisam kriva ni za jedan san koji nije postao stvarnost,to je zato sto zivimo na tako prokletom mestu kao sto je svet"rekla sam davno,kazem i sad. NE nisam kriva,ali ne krivim ni nikog drugog.Smatram da svako nosi sa sobom odredjenu dozu straha,ali da je odgovoran da snosi posledice svojih postupaka,ma koliko slucajni oni bili.

://www.youtube.com/watch?v=-ZNvWfFpWwI


POCETAK

Published on 23:52, 03/27,2010

...kao i svaki sudbinski pocetak. Savrsen. Pokusala sam da ga izbegnem,ali me je susreo na starom putu,zna me,zna da zelim da pobegnem,ali moj trenutak zna i da zelim da se upustim...i zelela sam da prozivim taj momenat tako jako... I jesam.Okrenula sam se...i...tu se moj zivot promenio...u trenu. U tom trenu sam se zaljubila.


«Prethodni   1 2 3 4 5